Being invited by an obscure academic journal to contribute to the seemingly everlasting topic in the South-Eastern European context—culture as a potential for social change in post-totalitarian1 Europe—I’ve recalled my previous writings that have to do with...
Lokalno gledališče nadaljuje trend eksistencialne drame, s poudarkom na premišljanju osebnih stisk v okoliščinah pod skupnim imenovalcem zahodnjaška civilizacija, ki čedalje bolj duši sam smisel življenja. Medtem, ko spektakel podob v predstavi 2020 učinkuje kot...
The city is a structural chronicle of the emotionality, a chronicle that changes over time slowly enough so that it can be seen as practically unchanging at any given stage of a human life. Various architectural styles and interior designs are introduced into the...
Ohranjevalnik zaslona. Odpravlja bojazen, da slika ne izgine, ohranja “življenje” podob, ki želijo biti večne, neugasljive, samozadostne. Ohranili smo zaslone, izgubili sebe, Zoom-irali smo se in zombi(n)ficirali. Ste med klikanjem, tapkanjem in skrolanjem...
Nema izlaza, ali je prelom uvek moguć. / Akcija Aleksandra Brenera i Barbare Schurz na bienalu (savremene umrtvljene umetnosti) Manifesta 3 u Ljubljani 2000-te (primer iz knjige Performans-kritika, str. 257) / Brener istrčava na pozornicu Cankarjevog doma i ispisuje...
Grad je strukturni zapis emocionalnog, zapis koji se menja dovoljno sporo da ga se u različitim fazama jednog ljudskog života može čitati kao skoro jednakog. U urbanističku osnovu grada umeštaju se raznovrsne arhitekture i enterijeri kao odraz, ali i kao živa...
Predstava je počela nekom nezapamtivom izjavom umesto koje sam, iznenađujuće, čuo onu čuvenu frazu iz pesme Ane Nikolić: “Sedim tako nešto i razmišljam kako nam je bilo lepo… Bitno da je nekad bilo lepo.” Ovakvim početkom zapisa nastalog povodom...
